Cekala je ispred neke velike kuce Svud po zemlji popadalo razno voce Stolovi od pepela i suho cvijece Neki ljudi nikad nisu vidjeli srece Kada stvari poslozim, uvijek mi nedostaje, miris njenje haljine, one bijele Kad rijeci prebrojim, uvijek mi nedastoje, ona jedna jedina, da me ljubi Rekla mi je da se same sebe boji I da misli da mi ona najbolje stoji I da nama niko ne treba da nas gleda I da u svemu valjda ima nekog reda Sjecam je se kao sto se sjecam tuge I mislim da smo prosli jednom ispod duge Ponesto se promijeni a nesto je isto Zelio bih da mi je u dusi sve cisto Kada stvari poslozim, uvijek mi nedostaje, miris njenje haljine, one bijele Kad rijeci prebrojim, uvijek mi nedostaje, ona jedna jedina, da me ljubi Pozovi me kad nestane sve kad svi odu Cekacu te, ti samo znas gdje, kad svi odu Pozovi me isto je sve kad svi odu O kako zamisljam te I brojim dane Kad svi odu